Smatra se jednim od najvećih nacionalnih heroja Škotske, William Wallace je krajem 13. stoljeća predvodio škotski otpor protiv engleske vladavine.
Godine 1995. Mel Gibson odjahao je na kino blagajne kao William Wallace, legendarni škotski ratnik koji se borio za neovisnost svoje zemlje u kasnom 13. stoljeću.
Hrabro srce (Braveheart) je filmski klasik koji škotskog ratnika prikazuje u najboljem svijetlu, no kako to u Hollywoodu često biva, ovjekovječuje i neke neistine o velikom ratniku.
Većina onoga što se zna o Williamu Wallaceu potječe iz priča o ministrantu po imenu “Slijepi Harry”. Njegove priče o Wallaceu bile su toliko popularne da je stoljećima njegovu knjigu u Škotskoj nadmašivala samo Biblija.
Iako film iz 1995. točno bilježi neke dijelove Wallaceove priče, on uvelike pretjeruje u drugima.
S druge strane, film umanjuje i neke događaje iz stvarnog života poput njegova pogubljenja. Kao škotski vitez koji se pobunio protiv engleske vladavine, osuđen je na smrt koja je bila previše brutalna čak i po srednjovjekovnim standardima. Dobar razlog zašto njegova priča i danas odjekuje u Škotskoj je taj što je bio spreman žrtvovati se za svoju zemlju.
Ovo je njegova izuzetna priča.
Škotski ratnik
William Wallace rođen je vjerojatno između 1270. i 1275. godine, kao mlađi sin škotskog zemljoposjednika i viteza.
O njegovom ranom životu malo se zna. Međutim, čini se da je scenarista uzeo veliku slobodu u opisivanju smrti njegova oca, brata, pa čak i žene. Neki se znanstvenici čak i pitaju da li je postojala njegova žena.
Dakle, ako ga žeđ za osvetom nije odvela na kobni put, što je onda? Jednostavno rečeno, politika.
Škotski kralj Aleksandar III neočekivano je umro 1286. A onda je nasljednik, njegova unuka, neočekivano umrla dok je bila na putu da preuzme prijestolje. Škotska je uletjela u trku za moć tipa Game-of-Thrones.
Engleski kralj, Edward I, iskoristio je tu nestabilnost. Na užas mnogih Škota uključujući Wallacea napao je zemlju i nametnuo se kao škotski vladar. Wallace se ubrzo našao usred bitke.
Ali njegov prvi čin pobune nije, kako prikazuje Hrabro srce, branio čast svoje žene. Umjesto toga, to je bio atentat na engleskog vrhovnog šerifa u svibnju 1297. Mnogi mladi škotski muškarci bili su inspirirani njegovim postupcima i brzo su se okupili na njegovu stranu da se bore pod njegovom zastavom.
Što ga je učinilo tako inspirativnim vođom? Sigurno je moguće da je imao prethodno vojno iskustvo. Možda se čak jednom borio za engleskog kralja, umjesto protiv njega, kao vojnik plaćenik. No, legenda ga opisuje kao vrlo visokog muškarca koji se vjerojatno isticao u vrijeme kada je prosječna muška visina bila dosta niska.
Prema slijepom Harryju, Wallace je bio visok dva metra. Stoljećima kasnije Walter Brower, škotski povjesničar opisao ga je kao “visokog čovjeka s divovskim tijelom, veselog izgleda sa ugodnim crtama lica, širokih ramena i velikih kostiju te divljim pogledom.”
Dakle, čak i ako nije imao iskustvo vojnika, čini se da je barem izgledao kao da bi mogao postati moćni ratnik. Ljudi u Škotskoj koji su bili “pritisnuti teretom ropstva pod nepodnošljivom vladavinom engleske dominacije” pojurili su na njegovu stranu “poput roja pčela”.
Škotska uzvraća udarac
Dok su se William Wallace i njegovi ljudi borili protiv Engleza na jugu zemlje, na sjeveru je počela zasebna pobuna. Mladi Škot po imenu Andrew Murray, koji se ne spominje u Hrabrom srcu, formirao je vlastitu moćnu vojsku.
Zajednički napori uspjeli su osloboditi veći dio Škotske. Dana 11. rujna 1297. zajedno su se sukobili s Englezima u bitci kod Stirlinškog mosta.
Tijekom ove bitke, Wallace i Murray oslanjali su se na svoje odlično poznavanje terena kako bi pobijedili. Škoti su čekali kad su se Englezi počeli probijati preko uskog kamenog nadvožnjaka koji je služio kao jedini način za prelazak rijeke.
Kad su engleske snage bile podijeljene uskim mostom, za što je vojsci trebalo nekoliko sati za prelazak Škoti su nasrnuli. Škotska pobjeda bila je ogromna. Ubijeno je oko 5.000 Engleza.
Andrew Murray bio je teško ranjen i umro je dva mjeseca kasnije. Čak se i Wallaceova pobjeda pokazala kratkotrajnom. Englezi, šokirani škotskom pobjedom, okupili su se oko kralja Edwarda željni osvete.
Pad Williama Wallacea
Nakon pobjede, politički izgledi Williama Wallacea naglo su porasli. Sada je bio vitez, “zapovjednik vojske Kraljevine Škotske”, a škotski kraljevi su ga nazvali “čuvarom Škotske”. To mu je dalo vojnu i političku moć te veliki društveni položaj, što nije loše za mladića u Škotskoj iz 13. stoljeća.
Prepun samopouzdanja, nije bio zadovoljan što mora čekati Engleze da ponovno napadnu Škotsku. Umjesto toga, poveo je svoje trupe na engleski teritorij, opustošio okruge Northumberland i Cumberland i terorizirao širu javnost. Brzo su se proširile glasine o užasu koji je izazvao. U jednoj priči optužen je da je pregazio engleskog vojnika te čuvao kožu kao trofej.
Englezi nisu bili zadovoljni kraljem Edwardom I kao vođom pa su se ujedinili iza njegovih leđa dok je planirao povratak u Škotsku.
U srpnju 1298. Englezi su sustigli Škote u Falkirku – s razornim rezultatima.
Ovoga puta Englezi su bili spremni. William Wallace ozbiljno je podcijenio svoje neprijatelje. Ne samo da su bili znatno brojniji, već su i posjedovali novo ratno oružje: dugačke lukove. Škotski kopljanici nisu imali šanse. Wallace je životom izbjegao bitku. Međutim, njegov vojni ugled nije bio te sreće.
Iako je podnio ostavku bio je odlučan u namjeri da ostane koristan Škotskoj. Sljedećih je nekoliko godina radio kao diplomat, pokušavajući uvjeriti europske sile, osobito u Francuskoj, da podrže neovisnost Škotske.
Kralj Edward I. ponudio je nagradu svakome tko bi mogao ubiti ili zarobiti Wallacea. Dana 3. kolovoza 1305. blizu Glasgowa, uhitio ga je kolega Škot, Sir John Menteith.
Suđenje, smrt i nasljedstvo Williama Wallacea
Nakon uhićenja, odveden u London i optužen da je odmetnik i izdajica. Unatoč tome što mu nije bilo dopušteno govoriti u svoju obranu, ustrajao je na tome da je „Škot, rođen u Škotskoj i nije priznao Englesku kao svoju suverenu naciju“.
Osuđen je na vješanje i da mu se raščetvori tijelo.
Njegova je glava zabodena na šiljak na Londonskom mostu, a dijelovi njegovog tijela poslani su u različite škotske gradove – podsjetnik što se desi onima koji se pobune protiv Engleza. Ova kazna, za izdaju, bila je jedan od najgorih načina umiranja u srednjem vijeku.
Okrutna sudbina gora čak od onog što je prikazano u filmu Hrabro srce usjekla se u kolektivno sjećanje, i zato je Wallace postao simbol škotske borbe za slobodu.
Škoti nisu spustili oružje samo zato što je Wallace otišao. Nastavili su se aktivno boriti protiv engleske vladavine sve do 14. stoljeća. Zemlja će žestoko braniti svoju neovisnost sve dok se konačno ne pridruže Engleskoj u Ujedinjenom Kraljevstvu 1707. godine.
Nema sumnje da je Wallace naišao na neslavan kraj. No, iako je umro užasnom smrću, a njegova voljena zemlja na kraju bi izgubila neovisnost, njegovo je naslijeđe živo i zdravo u Škotskoj u moderno doba.
Kad je američki filmski scenarist Randall Wallace bio u obilasku dvorca Edinburgh, primijetio je impresivan kip ratnika s istim prezimenom. Pitao je svog vodiča zna li nešto o ovom “Williamu Wallaceu”.
Vodič je odgovorio: “Taj gospodine, naš je najveći heroj!”
Randall Wallace odjurio je kući i počeo pisati scenarij za Hrabro srce.
