Naciju ne bi trebao definirati njezin vođa, već njezin narod, a ipak svatko uvijek gleda u vođu da predstavlja svoju naciju. Idi Amin Dada bio je jedan od najgorih diktatora 20. stoljeća. Hvalio se da je kanibal, a nadimak mu je bio ‘mesar ‘. Proveo je Ugandu kroz najmračnije razdoblje od njezina formiranja i ubio je tisuće svojih ljudi samo zato što je to bio njegov način. Ono što je zanimljivo je način na koji je došao do te moći i neorganizirane i jezive diktature koju je preuzeo nad Ugandom.
Dolazak na vlast
Idi Amin je rođen 1924. godine u Ugandi koja je u to vrijeme bila pod kontrolom Britanskog Carstva. Bio je blagoslovljen sjajnim genima, bio je viši i veći od većine druge djece, nešto što mu je pomagalo tijekom života namećući svoj veliki rast u uvjeravanju drugih. Kad je postao punoljetan, imao je isti san koji je imao svaki dječak u Ugandi, da bude upisan u britansku vojsku. To je u to vrijeme bilo najcjenjenije zanimanje muškaraca u Ugandi, čak i bolje od liječnika ili odvjetnika.
Uz trud svoje majke, završio je upisom u britansku vojsku. Njegova vojna karijera, kako se i očekivalo, započela je čišćenjem zahoda. Zbog njegove nacionalnosti, prema njemu se nisu dobro ponašali među ostalim kolegama, ali nikada nije popustio.
Za kratko vrijeme promaknut je u redove i počeo se boriti na različitim frontovima diljem svijeta. Nakon godinu dana služenja vojnog roka unaprijeđen je u desetnika, nakon još četiri godine u narednika, a nakon osam godina služenja vojnog roka u poručnika. Njegova netaknuta vojna služba izgradila mu je dobar ugled u Britanskom Carstvu.
Godine 1962. Uganda je proglasila svoju neovisnost, oslobodivši se dominacije Britanskog Carstva. Idi Amin se vratio u svoju domovinu jer se želio boriti za vlast, da postane predsjednik Ugande. Tijekom svog boravka u britanskoj vojsci, naučio je mnogo o politici od svojih zapovjednika i načinima na koje se Britansko Carstvo nametnulo da kolonizira druge zemlje.
Brutalan vladar kao nitko drugi
Idi Amin je ove političke strategije koristio za borbu za moć između plemena Ugande. Dana 2. veljače 1971. organizirao je državni udar kako bi postao predsjednik Ugande. Njegov se režim još uvijek pamti kao najbrutalniji u povijesti, čak i gori od Josifa Staljina.
Moć mu nije bila dovoljna, on je tu moć i svoje mjesto želio osigurati tako što će se riješiti svakoga tko se suprotstavljao njegovoj političkoj ideologiji. Njegova vladavina bila je značajna kroz njegovo ozbiljno zanemarivanje ljudskih prava, nasilnu političku represiju, etničke i rasne progone i jednu od najvećih korupcija do sada.
Njegov odnos s Britanskim Carstvom se pogoršao i on je izgubio poštovanje prema njima, okrivljujući ih što uvijek iskorištavaju sve što je Uganda mogla ponuditi, što nije sasvim lažna izjava. Idi Amin je bio toliko uznemiren Britanskim Carstvom da je čak poslao pismo kraljici Elisabeth II u kojem je rekao “ako želiš vidjeti pravog muškarca, možeš doći u Ugandu”. Čak je protjerao 50.000 Azijata iz Ugande jer je želio tradicionalnije stanovništvo.
Jedna od najuočljivijih akcija koje je poduzeo kao predsjednik bilo je uhićenje ljudi za gotovo sve. Toliko je ljudi bilo protiv političke ideologije da je uspio u manje od godinu dana napuniti sve zatvore unutar Ugande. S obzirom na broj uhićenja, vlada bi morala smanjiti polovicu svog gospodarstva kako bi izgradila zatvore. Ovo nije bilo održivo rješenje.
Stoga je Idi Amin odlučio umjesto zatvora baciti uhićene niz rijeku Nil koji je u Ugandi ugostio mnogo krokodila. Ne postoji točan zapis koji bi naveo koliko je ljudi umrlo koje su pojeli krokodili, ali starješine su tvrdile da ih je na tisuće. Tijekom njegove vladavine ubijeno je preko 500.000 ljudi, od kojih su većina bili nevini jer su uhićeni protiv njegovog ugnjetavanja.
Godine 1979. bio je prisiljen na progon od strane koalicije ugandskih prognanika i tanzanijskih postrojbi. U osam godina, koliko je vladao Ugandom, to je zemlju učinilo disfunkcionalnom, a stanovništvo se osjećalo još jadnije nego pod dominacijom Britanskog Carstva.
Moglo bi vas zanimati
Holodomor – umjetno stvorena glad koju je namjerno stvorio Staljin
Milijuni Ukrajinaca bili su prisiljeni umrijeti od gladi
Kada bi zapadni svijet pogledao ili čuo za Ugandu, sudili bi o zemlji na temelju postupaka Idi Amina, a ne na temelju ljudi i lijepe kulture unutar zemlje.
